Unutrašnji dijalog često može da bude naš najveći neprijatelj. Naš unutrašnji kritičar ponekad preuzima kontrolu i postaje veoma glasan, stalno nam namećući negativne misli i sumnje. Da bismo sebi pružili podršku, prvo moramo da naučimo kako da prepoznamo i utišamo taj kritički glas. Pokušajte da ga saslušate i uvažite, ali ne dozvolite da vas obuzme. Razvijajte kontraargumentaciju – setite se svojih snaga, postignuća i dobrih strana.
Razgovarajte sa sobom kao što biste sa nekim koga volite i želite da podržite. Biti ljubazan i strpljiv prema sebi nije sebičnost, već osnova za emocionalnu ravnotežu.
Svaki dan, odvojite trenutak i zapitajte se: „Čime sam danas zadovoljna?“ Započnite mini dnevnik, budite hroničar svog napretka – zapisujte sve svoje pozitivne akcije i postignuća, ma koliko mala bila.
Kada vam neko udeli kompliment, jednostavno se zahvalite. Ako primetite da počinjete da se pravdate ili odbijate pohvalu, odmah se zaustavite. Vežbajte to redovno i dajte sebi dozvolu da se osetite vredno. S ljubavlju i strpljenjem, zabeležite, osvestite i integrišite svaki pozitivan korak. Dozvolite sebi da vas sve to osnaži i inspiriše da nastavite dalje.